Naš Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je učitelj, vodič i istinski odgajatelj ummeta, podučio nas je svemu što je dobro i objasnio nam put uspjeha i spasa. Tako je čovjeku koji je došao da traži oporuku i savjet, oporučio tri iznimno važne i bitne stvari.
Prenosi nam časni i plemeniti ashab Ebu Ejub el-Ensari, radijallahu anhu, da je neki čovjek došao kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, posavjetuj me, ali neka savjet bude kratak ”, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada staneš da obaviš namaz, klanjaj ga kao da ti je posljednji. Ne izgovaraj riječi za koje ćeš se sjutra kajati i izvinjavati, i ne žudi za onim što drugi ljudi posjeduju od dunjaluka.” (Ahmed i Ibn Madže)

Prva oporuka Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odnosila se na namaz, na njegovo ispravno i skrušeno obavljanje. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oporučio je ovom čovjeku da se potpuno posveti namazu i razgovoru sa Allahom, razmišljajući o značenjima ajeta koje uči u toku namaza, i da svaki namaz koji bude klanjao, klanja kao da mu je posljedni, kao da se nakon tog namaza oprašta sa ovim svijetom.
Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prva stvar za koju će čovjek na Sudnjem danu odgovarati, jeste njegov namaz. Ako mu namaz bude ispravan i dobar, onda je on uspio i spasio se, a ako mu namaz bude neispravan, onda je on izgubljen i upropašten. Ako čovjek bude umanjio nešto od farzova, Allah će reći: ‘Pogledajte ima li Moj rob dobrovoljnih (nafila) namaza, pa da upotpuni ono što je propustio u farz namazima?’ Zatim će i njegova ostala djela biti onakva kakav mu bude namaz.” (Tirmizi)
Onaj ko je svjestan ovih činjenica, i ima osjećaj da mu je to posljednji namaz na dunjaluku, pokušat će se posvetiti namazu maksimalno, da bude skrušen, ponizna pred Uzvišenim Allahom, da razmišlja o ajetim, da razmišlja o susretu sa Gospodarom nebesa i Zemlje. Takav će u namazu gledati u Džennet i Džehennem očima svoga srca, i nadati Džennetu a strahovati od džehennemske vatre. Takav namaz Allah želi od Svojih robova.

Druga Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka bila je: ”Ne izgovaraj riječi za koje ćeš se sjutra kajati i izvinjavati.” Ukazuje Poslanik da dobro I zlo povezani sa jezikom. Da čovjek nastoji spriječiti svoj jezik da izgovara riječi za koje strahuje da bi se morao izvinjavati zbog njihove ružnoće ili grijeha i kazne koje one uključuju. Čovjek sve dok ne izgovori riječ, on je njen vlasnik i posjeduje je, a kad je izgovori onda ona posjeduje njega i on snositi sve posljedice izgovorene riječi, a svaka se riječ zapisuje.
مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ
“On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije onaj koji stalno bdije.” (Kaf, 18)
Prenosi Sehl ibn Sad da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko mi garantuje za za čistotu svoga jezika i za čistotu svog polnog organa, ja mu garantujem Džennet.“ (Buhari i Muslim)

Jahja ibn Kesir, rekao je: ”Nisam vidio ni jednog čovjeka da ispravno i dobro govori, a da mu i ostala djela nisu bila dobra, niti sam vidio da se kod čovjeka pokvari govor, a da mu se ne pokvare i ostala djela.”
Jezik je tumač srca i misli, i on ima veliki udio u dobru i zlu. Ko jezik moristi mudro i u hairli govor, bit će srećan i spašen, a ko pusti jezik i zanemari ga, taj slijedi šejtana.
Ukbe ibn Amira, radijallahu anhu, upitao je: ”Allahov Poslaniče, u čemu je spas?”, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorio: ”Čuvaj svoj jezik, drži se svoje kuće i plači nad svojim grijesima.” (Tirmizi)

Treća Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, oporuka bila je: ”i ne žudi za onim što drugi ljudi posjeduju od dunjaluka.” To znači potpuno isključivanje pohlepe I žudnje za onim što je rukama ljudi, I da čovjek bude te skroman, da zanemari ovaj prolazni svijet i da čezne za Ahiretom i ahiretskom nagradom.

Onaj koji ne žudi za onim što je u rukama ljudi od bogatstva, vlasti, ugleda, materijalnih stvari i sl., živjet će časno i bit će poštovan među ljudima, a čije srce bude vezano za ono što je u rukama ljudi, živjet će poniženo i prezreno.

Onaj ko svoje srce veže za Allaha, i ne traži svoje potrebe osim od Allaha, i ne pouzdaje se osim u Allaha, Svemogući Allah će ga učiniti neovisnim i podarit će mu dobro na oba svijeta. Uzvišeni Allah, je kazao:
أَلَيْسَ اللَّهُ بِكَافٍ عَبْدَهُ
”Zar Allah Sâm nije dovoljan robu Svome?” (Ez-Zumer, 36)
وَمَن يَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ فَهُوَ حَسْبُهُ
”Onome koji se u Allaha uzda, On mu je dosta.” (Et-Talak, 3)

Džibril, alejhi selam, je rekao Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: ”O Muhammede, živi koliko god hoćeš, znaj da ćeš umrijeti, voli koga god hoćeš, znaj da ćeš se od njega rastati, radi šta god hoćeš, znaj da će ti se po tome suditi. Znaj da su ugled i slava vjernika u noćnom namazu, a ponos vjernika u neovisnosti od ljudi.” (Et-Taberani)