U priči o prvom čovjeku Ademu a.s. imamo neke smjernice i modele koji nam pomažu da shvatimo suštinu našeg života i ibadeta Allahu Uzvišenom. U primjeru našeg zajedničkog oca Adema a.s. se kriju neke fundamentalne pouke za svakog vjernika, koje, ako ih razumijemo, mnogo ćemo lakše odgovoriti na mnoga pitanja koja se tiču vjere i svrhe života.

Neke od lekcija koje se razumiju iz priče o Ademu a.s.:

1. 1. Allah je jedini Stvoritelj

Jedno od Allahovih dž.š. imena jeste الخالق (El-Halik) – Stvoritelj. I kako nas razum upućuje da ni najmanji predmet ne nastaje sam od sebe slučajno, a kamo li nešto kompleksno kao što je čovjek, Zemlja i sve što na njoj postoji – već da iza svega mora biti neki inicijator odnosno stvoritelj – tako nas naš Stvoritelj preko Svoje upute nama, tj. Kur’ana, obavještava o našem nastanku riječima:

وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَٰٓئِكَةِ إِنِّى خَٰلِقٌۢ بَشَرًا مِّن صَلْصَٰلٍۢ مِّنْ حَمَإٍۢ مَّسْنُونٍۢ

“I kad Gospodar tvoj reče melekima: ‘Ja ću stvoriti čovjeka od ilovače, od blata ustajalog.”(Hidžr 28.)

كَيْفَ تَكْفُرُونَ بِٱللَّهِ وَكُنتُمْ أَمْوَٰتًا فَأَحْيَٰكُمْ ۖ ثُمَّ يُمِيتُكُمْ ثُمَّ يُحْيِيكُمْ ثُمَّ إِلَيْهِ تُرْجَعُونَ

“Kako ne vjerujete u Allaha, vi koji ste bili mrtvi pa vas je On oživio, zatim će vas usmrtiti, zatim ponovo oživiti, potom ćete Njemu biti vraćeni?!” (El-Bekara 28.)

أَوَلَمْ يَرَ ٱلَّذِينَ كَفَرُوٓاْ أَنَّ ٱلسَّمَٰوَٰتِ وَٱلْأَرْضَ كَانَتَا رَتْقًا فَفَتَقْنَٰهُمَا ۖ وَجَعَلْنَا مِنَ ٱلْمَآءِ كُلَّ شَىْءٍ حَىٍّ ۖ أَفَلَا يُؤْمِنُونَ

“Zar ne znaju nevjernici da su nebesa i Zemlja bili jedna cjelina, pa smo ih Mi raskomadali, i da Mi od vode sve živo stvaramo? Pa zar neće vjerovati?” (Vjerovjesnici 30.)

2. 2. Mi smo Allahovi namjesnici na Zemlji

وَإِذْ قَالَ رَبُّكَ لِلْمَلَٰٓئِكَةِ إِنِّى جَاعِلٌ فِى ٱلْأَرْضِ خَلِيفَةً

“A kada Gospodar tvoj reče melecima: “Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti!”” (El-Bekare 30.)

Obzirom da nas je Allah, kako se razumije iz ajeta, predodredio da budemo namjesnici, onda se moramo u najvećoj mogućoj mjeri truditi da se Njegova volja poštuje na Zemlji tako što ćemo poštovati Njegove granice, te se okititi onim vrijednostima kojima je On Uzvišeni zadovoljan (kao što su: monoteizam, istinitost, pravednost, lijep moral, dobročinstvo, itd) gajiti ih prije svega kod sebe, a zatim ih promovirati drugim ljudima.

Tu svoju svrhu ćemo postići tako što ćemo preporučivati dobro a ukazivati na zlo. Na taj način ćemo postati najbolji ljudi! Kaže Uzvišeni:

كُنْتُمْ خَيْرَ أُمَّةٍ أُخْرِجَتْ لِلنَّاسِ تَأْمُرُونَ بِالْمَعْرُوفِ وَتَنْهَوْنَ عَنِ الْمُنْكَرِ وَتُؤْمِنُونَ بِاللَّ

“Vi ste najbolji narod koji se ikada pojavio: tražite da se čini dobro, a odvraćate od zla, i vjerujete u Allaha!” (Ali Imran 110.)

Svi ljudi su dužni da daju doprinos na ovom putu, pa će nakon što primijene, poprave i vode računa o sebi – popraviti stanje i voditi računa koliko su u mogućnosti i oko sebe – vladari za svoje podanike, kao i svi oni za one za koje imaju odgovornost, roditelji za svoju djecu, porodicu itd. Za primjenjivanje ovoga u praksu ovo nam je dao način Allahov Poslanik ﷺ u hadisu rekavši:

“Ko od vas vidi nevaljalo djelo, neka ga promijeni svojom rukom, a ako to nije u mogućnosti, onda svojim jezikom, a ako ni to nije u mogućnosti, onda (neka osudi) svojim srcem, a to je najslabiji stepen imana.” (Bilježi Muslim, 49)

3. 3. I pored mnoštva dozvoljenog, šejtan nas tjera na zabranjeno

Znamo iz priče o Ademu a.s. da je Allah nastanio njega i Havu u Džennetu gdje su na raspolaganju imali sve što se u njemu nalazi, jedino im se branilo jedno jedino drvo:

وَقُلْنَا يَا آدَمُ اسْكُنْ أَنْتَ وَزَوْجُكَ الْجَنَّةَ وَكُلَا مِنْهَا رَغَدًا حَيْثُ شِئْتُمَا وَلَا تَقْرَبَا هَٰذِهِ الشَّجَرَةَ فَتَكُونَا مِنَ الظَّالِمِينَ

“I Mi rekosmo: “O Ademe, živite ti i žena tvoja u Džennetu i jedite u njemu gdje god želite, ali se ovome drvetu ne približujte, pa da time nepravdu učinite!” (El-Bekara 35.)

Šejtanov glavni zadatak jeste da diskredituje ono istinski ljudsko u čovjeku, da svede čovjeka na niži nivo nego što on u suštini jeste, te da iz svog inata dokaže Allahu da čovjeku ne pripada počast koju mu je Allah odredio. Pa je iz svoje upornosti i lukavosti uspio navesti Adema da prekrši jedinu granicu koju mu je Allah bio postavio, što mu je namjera i danas prema čovječanstvu na dunjaluku… – Široko nam je polje onoga što je dozvoljeno, Allah nam nije dao nijednu potrebu ili strast, a da nam nije ostavio propisan i dozvoljen način da je upraznimo, međutim, i pored toga, šejtan je ljudima toliko zavladao da oni, nažalost, u velikoj mjeri krše Allahove granice.

Na vjernicima je da budu bogobojazni, odnosno da se pokore Allahovim naredbama a klone se Allahovih zabrana! Kako da budemo takvi nam u jednom predanju objašnjava ashab Allahovog Poslanika, Ebu Hurejre r.a. kad biva upitan šta je to takvaluk (bogobojaznost), rekao je: “Da li si ikad išao nekim trnovitim putem?” Čovjek je odgovorio: “Da, jesam,” pa ga je Ebu-Hurejre upitao: “I šta si radio?” Ovaj čovjek reče: “Kada bih naišao na trn, izbjegao bih ga, preskočio bih preko njega ili bih ga okružio.” Na to reče Ebu-Hurejre, Allah bio zadovoljan sa njim: “E, to ti je takvaluk!”

Tako se insan odnosi prema grijesima – Allahovim zabranama, a šejtan neće prestati da ga navodi na te zabrane.

4. 4. Činjenje grijeha donosi propadanje i nazadovanje

Iz Ademovog a.s. primjera učimo šta biva kada se povedemo za šejtanom i umjesto pokornosti Allahu izaberemo nepokornost, to je nazadovanje i propadanje.

فَأَزَلَّهُمَا الشَّيْطَانُ عَنْهَا فَأَخْرَجَهُمَا مِمَّا كَانَا فِيهِ ۖ وَقُلْنَا اهْبِطُوا بَعْضُكُمْ لِبَعْضٍ عَدُوٌّ ۖ وَلَكُمْ فِي الْأَرْضِ مُسْتَقَرٌّ وَمَتَاعٌ إِلَىٰ حِينٍ

“Ali, šejtan ih navede na grijeh i zbog njega (drveta) i izvede ih iz onoga u čemu su bili! “Siđite!”, rekosmo Mi. “Jedni drugima bit ćete neprijatelji. Do određenog vremena na Zemlji je vaše boravište i neko vrijeme uživanje.” (El-Bekara 36.)

Zbog grijeha je izgubljena ta privilegija boravka u Džennetu pa su Adem, Hava, Iblis, umjesto Dženneta za boravište dobili Zemlju. U drugom ajetu Allah, obraćajući se Iblisu, kaže:

قَالَ فَاهْبِطْ مِنْهَا فَمَا يَكُونُ لَكَ أَنْ تَتَكَبَّرَ فِيهَا فَاخْرُجْ إِنَّكَ مِنَ الصَّاغِرِينَ

“E onda izlazi iz Dženneta” – reče On, “ne priliči ti da u njemu prkosiš; izlazi, ti si, zaista, od onih prezrenih!” (Bedemi 13.)

Pa znajmo da, kada god uradimo ono što je Allah zabranio, to je gubitak za nas, nazadluk, udaljavanje od Allahovog berićeta i Njegove milosti!

Kada su se, za vrijeme Poslanika Muhammeda ﷺ, prije bitke na Uhudu, trećina muslimanske vojske okrenuli i odustali od bitke i time urušili moral ostatka vojske, Allah Uzvišeni nas obavještava da su razlog njihovog posustanka upravo grijesi…:

إِنَّ الَّذِينَ تَوَلَّوْا مِنْكُمْ يَوْمَ الْتَقَى الْجَمْعَانِ إِنَّمَا اسْتَزَلَّهُمُ الشَّيْطَانُ بِبَعْضِ مَا كَسَبُوا ۖ وَلَقَدْ عَفَا اللَّهُ عَنْهُمْ ۗ إِنَّ اللَّهَ غَفُورٌ حَلِيمٌ

“One od vas koji su uz­makli na dan kada su se dvije skupine suko­bile, doista je šejtan naveo da posrnu zbog nečeg od onoga što su prije zaradili! A Allah im je već oprostio, jer Allah prašta i blag je!” (Ali-Imran 155.)

5. 5. Vraćanje (nastanjivanje) u Džennet je moguće samo preko Allahove Upute

Nakon što je Uzvišeni Allah izveo Adema i Havu iz Dženneta, dao je garanciju i obećanje da će njima i njihovim potomcima tokom njihovog boravka na Zemlji slati Upute. To će raditi preko Svojih vjerovjesnika i poslanika počev od Adema a.s. a zaključno sa Muhammedom ﷺ:

قُلْنَا اهْبِطُوا مِنْهَا جَمِيعًا ۖ فَإِمَّا يَأْتِيَنَّكُمْ مِنِّي هُدًى فَمَنْ تَبِعَ هُدَايَ فَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

وَالَّذِينَ كَفَرُوا وَكَذَّبُوا بِآيَاتِنَا أُولَٰئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ ۖ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ

“Mi rekosmo: “Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati. A oni koji ne budu vjerovali i ajete Naše budu poricali bit će stanovnici Vatre, gdje će vječno ostati.” (El-Bekara 39.)

Razumije se iz ajeta da naš povratak u Džennet isključivo zavisi od našeg odnosa prema Allahovoj Uputi koju je obećao da će nam slati – u našem slučaju prema Kur’anu. Pa ako budemo slijedili ono što je u Kur’anu možemo se nadati obećanoj nagradi – Džennetu, u suprotnom se treba bojati najgoreg boravišta, da nas Allah toga sačuva.

6. 6. Vrata pokajanja su nam uvijek otvorena

Ova lekcija iz primjera Adema a.s. nam uliva veliki optimizam jer svakom od nas se može desiti greška. Kaže Resulullah ﷺ: “Svaki sin Ademov je griješnik, a najbolji od griješnika su oni koji se često kaju.” (Tirmizi, hasen) A iz primjera Adema a.s. vidimo da, iako je pogriješio prema svom Gospodaru, to nije bio njegov kraj i njegova propast, već se pokajao Allahu, a Allah je primio njegovo pokajanje i oprostio mu:

فَتَلَقَّىٰ آدَمُ مِنْ رَبِّهِ كَلِمَاتٍ فَتَابَ عَلَيْهِ ۚ إِنَّهُ هُوَ التَّوَّابُ الرَّحِيمُ

“I Adem primi neke riječi od Gospodara svoga, pa mu On oprosti; On je, doista, Onaj Koji prima pokajanje; Milostivi.”(El-Bekara 37.)

Znajmo da, u kakvom god da smo stanju u životu, koliko god da imamo grijeha, vrata pokajanja i povratka Allahu su nam otvorena a naš Plemeniti Gospodar je Milostiv i raduje se svakom pokajniku.

Kaže Poslanik ﷺ: “Pokajnik od grijeha je kao onaj koji nema grijeha.“ (Ibnu Madže, hasen) Zapamtimo ajet koji možda uliva najveću nadu svima onima koji su iskušani griješenjem i žele da se vrate Allahu dž.š.:

قُلْ يَا عِبَادِيَ الَّذِينَ أَسْرَفُوا عَلَىٰ أَنْفُسِهِمْ لَا تَقْنَطُوا مِنْ رَحْمَةِ اللَّهِ ۚ إِنَّ اللَّهَ يَغْفِرُ الذُّنُوبَ جَمِيعًا ۚ إِنَّهُ هُوَ الْغَفُورُ الرَّحِيمُ

“Reci: ‘O robovi Moji, koji ste u grijesima pretjerivali, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti. On, doista, mnogo prašta i On je milostiv.'” (Ez-Zumer 53.)

N.B.