Mnogo puta roditelji i odrasli rade nešto namjerno ili nenamjerno što može postaviti loš primjer za njihovu djecu i omladinu oko njih. U tekstu ispod se nalaze takve situacije i savjeti kako postaviti bolji primjer za vaše mlade.
Postavljanje loših primjera djeci
– Reci im da nisam tu! – viknućemo supružniku ili djeci dok telefon zvoni. Možda nismo primjetili, ali upravo smo dali primjer laganja svojoj djeci. Kad vide nas da lažemo reći će – pa ako mama i babo to rade, u redu je i za mene da lažem.
Da smo bili svjesniji naše uloge kao primjer našoj djeci, mogli smo da izbjegnemo ovu grešku tako što smo mogli da kažemo da ne možemo sada odgovoriti na poziv, a ne da nismo tu. Ili jednostavno smo mogli odgovoriti na poziv. Ali nikad se nismo smjeli koristiti lažima.
Mnoge druge “male” stvari koje radimo svakodnevno, također mogu biti loš primjer našoj djeci bez da uopšte to shvatimo. Ako smo konstantno svjesni naše uloge kao glavnog primjera djetetu, to bi moglo pomoći da se ove greške izbjegnu. Ipak, postoji nekoliko opasnih oblasti u svakodnevnom životu na koje bismo morali biti posebno oprezni.
Evo nekoliko ideja o tome kako postaviti bolji primjer:
Nikad ne bismo smjeli davati lažna obećanja djeci
Na primjer, ne bismo im trebali govoriti, “odvešću te na sladoled ako si dobar”, a nemamo nikakvu namjeru da ih vodimo na sladoled. Ovo je također laganje, a kad se time koristimo vrlo brzo će djeca izgubiti pouzdanje u sve što mi govorimo.
Ne raspravljaj se sa supružnikom ispred djece
Kakav je samo osjećaj djeteta kad vide svoju majku i oca kako viču jedno na drugo ili se čak udare? Kakav li samo užas osjećaju u tom trenutku. I kako će djeca znati šta slijedi poslije toga? Mogu li se djeca vratiti na odnos pun ljubavi, sigurnosti i povjerenja sa ocem i majkom kad vide kako otac i majka maltretiraju jedno drugo?
Ako se desi da vas dijete vidi u svađi, pa se kasnije pomirite, obavezno se pobrinite da vas dijete vidi kako se mirite i iskreno izvinjavate jedno drugome za nezrelo i ružno ponašanje koje muslimanima ne priliči. Inšallah će se naučiti da i sami popravljaju svoje greške a ne da ih samo sakriju i nastave kao da se nije ništa desilo, a i vas će sigurno više cijeniti kad priznate i popravite svoje greške.
Nikad ne bismo smjeli ismijavati druge
Ako kažemo, “Hej, vidi onog ružnog lika tamo, hahah!”, naša djeca će odmah usvojiti to ponašanje kao normalno i prihvatljivo. Kasnije, kad javno kažu nešto što će vas obrukati, prvo se moramo sjetiti da smo sigurno mi bili ti koji smo ih tome naučili.
Nikad ne smijemo ogovarati
Ni slučajno ne smijemo pričati loše o drugome iza leđa. Iako nas žrtva tog ogovaranja ne može čuti, naše dijete može. Znamo da se u islamu ogovaranje upoređuje sa jedenjem mesa našeg mrtvog brata, a naša djeca nas gledaju kako jedemo to meso i to na njih može uticati na bezbroj negativnih načina. Mogu usvojiti to ponašanje kao normalno pa će i oni to raditi, ili im se mogu ekstremno zgaditi roditelji jer to rade. U svakom slučaju, posljedice su isključivo negativne na djecu.
Moramo biti veoma oprezni šta gledamo ili slušamo na radio i TV kanalima
Ako nas vide u grijehu, malom ili velikom, mi smo im pokazali da je to sasvim u redu, pa kasnije kad njima budemo govorili da ne gledaju nasilne ili vulgarne stvari, ili da sami ne rade slično, vidjeće nas kao licemjerne i naš autoritet kod njih biće trajno izgubljen.
Kao muslimani, prije svega radi nas samih se trebamo truditi da budemo što bolji, a kao roditelji se trebamo truditi još više da gajimo pozitivne osobine, jer znamo da će sve što mi radimo imati jak uticaj na djecu i sad i kad odrastu.
Nije glavno šta mama i babo kažu, nego šta mama i babo rade!
Odgajanje djece je ogromna odgovornost. Ako želimo da uspijemo, moramo prvo sebe pa tek onda njih da odgojimo, riječima i djelima. Kao insani, normalno je da pravimo greške, ali uvijek imati na umu – Nemoj pred djecom!
Autor: Ibrahim Bowers
Sa engleskog prevela: H.S.